Kako nastaje manjak joda u organizmu?

lugolova-otopinaManjak joda u organizmu uzrokuje uvećanje štitaste žlezde, hiperplaziju, što je označeno kao struma štitaste žlezde. U tom slučaju žlezda se uvećava da bi nadoknadila manjak hormona u krvi. Gušavost je jedan od prvih vidljivih znakova nedostatka joda u organizmu, mada može nastati i zbog nekih drugih poremećaja. Tokom trudnoće i dojenja povećavaju se potrebe organizma za jodom, a nedostatak joda može uzrokovati teške neurološke poremećaje i retardaciju deteta, čiji se najteži oblik naziva kretenizam. Osim retardacije, nedostatak joda tokom trudnoće može uzrokovati pobačaj, gubitak ploda i povećanje smrtnosti novorođenčeta. Nedostatak joda tokom rasta i razvoja deteta može uzrokovati nastanak gušavosti kao i zaostajanje u mentalnom i telesnom razvoju. Manji nedostatak joda dovodi do hipotireoidizma koji se manifestuje osećajem umora, dobijanjem na težini, zatvorom, suvom kožom i ispadanjem kose, a i neki oblici depresije povezani su sa nedostatkom hormona štitaste žlezde.
Svetska zdravstvena organizacija navodi da je nedostatak joda jedan od većih zdravstvenih problema i procenjuje da oko 2 mililjarde ljudi živi u oblastima sa nedostakom joda u vodi i zemljištu. SZO preporučuje dnevni unos joda od 100 do 200 mcg za odrasle, za decu do 5 godina 90 mcg, decu od 6 – 12 godina 120 mcg, a tokom trudnoće i dojenja preporučuje se do 250 mcg joda tokom dana.
Jod se u najvećim količinama nalazi u morskoj vodi, morskim algama (posebno smeđim), školjkama, rakovima, škampima, bakalaru, tuni, jajima i ćuretini. U povrću se nalazi u malim količinama u belom luku, pasulju, spanaću, blitvi i belom krompiru, a voćni izvori joda su brusnice i jagode. Važno je znati da neko povrće sadrži takozvane goitogene supstance koje sprečavaju da se jod ugrađuje u hormone štitaste žlezde, a nalaze se u kupusnjačama, kelju, brokolima, karfiolu… Njihov uticaj kod zdravih osoba nema nikakvog značaja, ali u slučaju nedostatka joda u organizmu ne treba preterivati sa konzumiranjem ovih namirnica. Jod se nalazi i u malim količinama u pekarskim proizvodima jer se koristi kao stabilizator za testo. Svakako je najvažniji izvor joda kuhinjska so koja se jodira prema preporuci SZO.
Ipak, bez obzira na proces jodiranja soli, u nekim zemljama kao što je SAD, primećena je česta pojava nedostatka joda u organizmu, posebno kod žena u dobi od 20 do 40 godina. Smatra se da ovaj nedostatak nastaje zbog promena načina ishrane, prvenstveno zbog izbegavanja unosa soli što se preporučuje u cilju prevencije bolesti srca i krvnih sudova, smanjenog unosa hleba i mleka, kao i zbog vegeterijanskog i veganskog načina ishrane. Zbog primećenog nedostatka joda, posebno zbog činjenice da je reč o ženama u reproduktivnom periodu, endokrinolozi su zabrinuti. Zbog toga je odlučeno da vitaminski preparati i suplementi za trudnice kao i žene koje planiraju trudnoću treba da sadrže do 150 mcg joda. Takvi preparati se posebno preporučuju ženama koje su na posebnim režimima ishrane.
Svakako treba napomenuti da dugotrajno unošenje velikih količina joda izaziva poremećaj koji se naziva jodizam i najčešće se javlja kao posledica lečenja bolesti štitaste žlezde radioaktivnim jodom. Smatra se da se hranom ne mogu uneti prevelike količine joda. Simptomi trovanja jodom su mršavljenje, pospanost, akne, kašalj i jak proliv.
Pušenje se takože smatra još jednim faktorom rizika za razvoj nedostatka joda, a posebno je opasno u periodu dojenja deteta, kada hemikalije iz dima cigarete inhibiraju aktivnost enzima potrebnog za unošenje joda u ćeliju.
tiroidna zlezdaPrirodni preparat Primed 7 tireomed svojim prirodnim sastavom obezbeđuje dobru apsorpciju joda. Redovnom upotrebom preparata obezbeđuje se optimalan dnevni unos joda, što povoljno utiče na sve ćelije, organe i sisteme za čiji rad je jod neophodan. PRIMED 7 pomaže u tretmanu simptoma koji prate smanjenu funkciju štitaste žlezde, kao što su suva kosa, koža, suvi i lomljivi nokti. Takođe, povoljno deluje i na usporeni metaboliza, koji je često veliki problem osobama koje imaju oslabljenu funkciju štitaste žlezde.