Neželjeni efekti terapije za hipotireoidizam

nezeljeni efekti terapije hipotireoidizma

Levotiroksin je identičan tiroksinu koji štitna žlezda proizvodi, zbog čega su neželjeni efekti retki. Subdoziranje ili predoziranje, međutim, je prilično čest problem, mada retko ozbiljan u kraćem vremenskom periodu.

Simptomi subdoziranja su:

  • Tromost, zamor, mentalna usporenost
  • Osećaj hladnoće
  • Dobijanje na težini
  • Konstipacija
  • Grčevi u mišićima

Simptomi predoziranja su:

  • Srčane tegobe (ubrzan rad srca, palpitacije, moguća je i angina ili srčana insuficijencija)
  • Agitacija, tremor, nervoza, nesanica
  • Osećaj toplote, zajapurena koža
  • Poremećaj metabolizma (promene u apetitu , gubitak težine)
  • Dijareja

Stanje se ne poboljšava I kada se postignu normalni nivoi hormona štitne žlezde

Neki pacijenti se ne osećaju znatno bolje čak i kada su njihovi nivoi tiroidnih hormona u granicama normale tokom tretmana. Neki pacijenti sa upornim simptomima mogu imati koristi od trijodtironina (T3), drugog važnog hormona štitne žlezde. U takvim slučajevima , kombinacija nižom dozom tiroksina sa malom količinom  T3, može biti korisna .

Neželjeni efekti predoziranja

Predoziranja može izazvati simptome hipertireoze . Pacijent sa previše hormona štitne žlezde u krvi, u povećanom je riziku za nastanak abnormalnih srčanih ritmova, ubrzan rad srca, srčane insuficijencije , a možda i srčanog udara , ako pacijent u osnovi ima bolesti srca. Višak tireoidnih hormona je posebno opasan kod novorođenčadi, I kod njih se nivo hormona treba pažljivo pratiti da bi se izbeglo oštećenje mozga.

Neželjeni efekti dugotrajnog tretmana

Pacijenti sa hipotireozom obično primaju doživotno levotiroksin terapiju. Postojala je zabrinutost da će dugotrajna upotreba ovih lekova,povećati rizik od osteoporoze. Međutim,studije pokazuju da kod žena u postmenopauzi, koje dugoročno uzimaju zamenu za tiroksin, ne postoji značajno povećan rizik za osteoporozu .

Interakcija lekova sa levotiroksinom

Mnogi lekovi stupaju u interakciju sa levotiroksinom i mogu da poboljšaju ili ometaju njegovu apsorpciju. To su:

Amfetamini, antikoagulansi, triciklični antidepresivi, anksiolitici, lekovi za artritis , aspirin, beta blokatori, insulin, oralni kontraceptivi, digoksin, određeni lekovi za tretman maligniteta, gvožđe supstituciona terapija, kalcijum karbonat i aluminijum hidroksid, antikonvulzivi ( fenitoin, fenobarbital, karbamazepin), rifampin ( antibiotik se koristi za lečenje ili prevenciju tuberkuloze ).

Velike količine dijetetskih vlakana takođe mogu smanjiti efikasnost leka. Pacijentima, koji forsiraju ishranu bogatu vlaknima, potrebne su veće doze leka. Pošto tireoidni hormoni regulišu metabolizam, utiču i na matabolizam mnogih lekova, doze hormonske zamene takođe treba prilagoditi I drugoj terapiji koju pacijent uzima. Čak I promena brenda tiroksina može imati efekat.